utorak, 26. rujna 2017.

Brian Jay Jones GEORGE LUCAS - JEDAN ŽIVOT


            
            Sedamnaestoga travnja Lucas je počeo pisati još jedan materijal, ovaj je nosio naslov Ratovi zvijezda. Taj je nacrt sadržavao žestoku borbu u svemiru koju je Lucas htio vidjeti, kao i razrađeniji zaplet koji je u sebi nosio djeliće Flasha Gordona i Kurosawine Skrivene tvrđave. Lucas je u taj materijal ubacio sve što je volio u serijalima subotom ujutro, puno potjera, napetih škripaca, neobičnih stvorenja i općenito silnog junaštva. Iz Skrivene tvrđave posudio je nekoliko ključnih sastavnica radnje – to jest princezu koju kroz neprijateljski teritorij provodi mudar general koji je prošao mnoge bitke, kao i, još važnije, dvije birokratske šeprtlje kako bi poslužile kao humoristički odušak.
            Luke Skywalker pojavio se prvi put, iako je u ovom ranom nacrtu on zapravo stari general koji vodi mladu princezu na planet Aquilae. On i princeza susreću dva svađalački nastrojena birokrata koji su pobjegli iz svemirske tvrđave koja kruži orbitom pa njih četvero putuje do svemirske luke kako bi pronašli pilota koji će ih odvesti na planet Ophuchi. Skywalker – spretan s „lazerskim mačem“ – regrutira i podučava družinu od deset dječaka da postanu ratnici, prije bijega s planeta u ukradenom brodu. Tu je i žestoka borba – uvijek će ondje biti žestoke borbe – zatim potjera kroz polje asteroida pa rušenje na Yavin, planet divovskih dlakavih izvanzemaljaca. Princeza je zarobljena, a Skywalker predvodi napad na zatvor Imperija, bježeći nakon još jedne spektakularne borbe. Zatim slijedi ceremonija dodjele priznanja – uvijek će ondje biti ceremonija dodjele priznanja – na kojoj princeza oktriva „svoju pravu božansku bit.“
            Čak i s četrnaest stranica pisanih rukom taj poprilično živahan nacrt i dalje se Lucasu činio previše „maglovitim“. No ipak ga je uvezao u crnu kožu s The Star Wars tiskanim zlatnom bojom na naslovnici te ga dao agentu Jeffu Bergu da ga odnese u United Artists na pregled. Berg je priznao da ne razumije ni jednu jedinu riječ i zaista nije znao kako bi ga prodavao. Lucas je znao, čak iako je njegov opis bio konfuzan. „[To je] svemirska opera u tradiciji Flasha Gordona i Bucka Rogersa“, objašnjavao je. „To je kombinacija Jamesa Bonda i 2001. – superfantazija, pelerine, mačevi, laserski pištolji i svemirski brodovi koji pucaju jedan na drugoga, sve u tom stilu. Ali to nije šund“, inzistirao je. „Zamišljeno je da to bude uzbudljivi akcijski pustolovni film.“ Kod Lucasa je entuzijazam uvijek nadvladavao jasnoću.
            Sedmog svibnja Berg je odnio Lucasov prijedlog u United Artists, dajući ga u ruke Davidu Chasmanu, istom onom direktoru koji je vjerovao u Američke grafite. Lucas je znao da u nacrtu koji daje Chasmanu ima puno toga što treba shvatiti – uvijek će mu biti teško slike iz svoje glave staviti na papir – stoga je dodao deset stranica ilustracija u pokušaju da dočara izgled i atmosferu koje je imao u glavi: fotografije NASA-inih astronauta, amfibijske tenkove i crteže svemirskih heroja izrezane iz stripova. Chasman je bio zaintrigiran, no upravo je odlazio u Cannes pa je obećao Bergu da će pregledati materijale i uskoro mu se javiti. Trebala su proći tri mučna tjedna da Chasman brzojavi svoj odgovor: Ne.
            Sumorni je Lucas zamolio Berga da pošalje prijedlog Nedu Tanenu u Universal. „Mrzio sam Universal“, rekao je Lucas, „ali morao sam im se obratiti. Dio mog ugovora za snimanje Američkih grafita bio je da sam im prepisao svoj život na sedam godina... Oni su me posjedovali.“ Da stvari budu još gore, Lucas i Tanen još su se natezali oko Grafita, za koje je Tanen tražio novu montažu u trenutku kad je Lucas ponizno došao u studio s prijedlogom za svoj idući film. „To je bilo usred Nedova najgnjevnijeg razdoblja“, rekao je Lucasov odvjetnik Tom Pollock. „Nije bio predan entuzijastično.“ Berg je ipak Tanenu pokorno poslao prijedlog početkom lipnja, obećavajući da film može biti napravljen s malo sredstava. Lucas ga je preko volje opisao kao „ideju od 6 milijuna dolara koju ću realizirati za 3 milijuna.“ Poput Chasmana prije njega, Tanen je uzeo mapu od Berga i obećao da će se ubrzo javiti.
            Čak i dok je Tanen mozgao, Berg je počeo neformalne razgovore s 20th Century Foxom i novim potpredsjednikom studija za kreativne poslove, Alanom Laddom mlađim. „Laddie“, kako su ga gotovo svi zvali, bio je sin glumca Alana Ladda. Šoubiznis mu je bio u krvi i imao je intuitivan osjećaj za komercijalne hitove, kao što je i cijenio talent, koliko god osebujan bio. Nedavno je spasio scenarista i redatelja Mela Brooksa iz uspaničenog Warner Bros.-a nakon što je studio izgubio vjeru u još neprikazana Vruća sedla, a Berg je smatrao da bi Ladd mogao cijeniti talent i muke njegova klijenta koji je još uvijek vodio sličnu bitku oko kreativnosti s Universalom zbog još neprikazanih Američkih grafita. Na poslijepodnevnom piću Berg je predložio Laddu da mu pokaže Grafite te je poslao prokrijumčareni primjerak u njegov ured. „Pogledao sam ga u Foxu u devet ujutro, apsolutno me oborio s nogu“, prisjetio se Ladd. „Tada sam jednostavno rekao Jeffu [Bergu] da želim upoznati Georgea i čuti više o idejama na kojima radi.“
            Lucas je odletio u Los Angeles jedva čekajući razgovor. Više od bilo kojeg drugog studija u to doba Fox je izgledao kao da zna što napraviti sa znanstvenom fantastikom. Godine 1968. počeo je prikazivati vrlo popularan Planet majmuna, koji je postao serijal od pet filmova. Osim Planeta majmuna Foxu je ipak trebao još neki hit. Nakon 1971. i odlaska mogula Darryla F. Zanucka, koji je držao kormilo kompanije od 1935., studio je bio pod vodstvom Dennisa Stanfilla, nekadašnjeg izvršnog direktora u Lehman Brothersu. Više računovođa nego inovator, Stanfill je ipak bio dovoljno iskusan da slijedi trend kad ga uoči; uz to što je proveo Planet majmuna kroz nekoliko njegovih nastavaka, uspješno je unovčio modu filmova katastrofe distribuirajući naslove poput Paklenog tornja i Posejdonove avanture. No studio je ipak brzo gubio novac, a moral je bio nizak. „Bilo je deprimantno“, rekao je jedan Foxov direktor. „Vrlo demoralizirajuće mjesto da svakoga dana onamo odlazite na posao.“
            Lucas se zasigurno prisjećao dana prije šest godina kad je ušetao u praktički napušteno Warnerovo zdanje. Ondje je pronašao Coppolu, velikog brata koji je pružao potporu, ali i bio burne naravi, koji će poticati, nadahnjivati i izazivati bijes kod Lucasa dok se ovaj bude probijao kao mladi filmaš. Sada će u Foxu naići na Ladda, svog idućeg starijeg brata, zagovornika i branitelja koji će ga provesti kroz sljedeću etapu njegove karijere. Za razliku od Coppole, u suzdržanom Laddu bilo je malo bombastičnoga, zbog čega su on i jednako sputani Lucas svojim temperamentima dobro odgovarali jedan drugom. „On i ja zajedno nismo ni pola nekog ekstrovertnog čovjeka“, primijetio je Ladd. Poput Lucasa ni Ladd nije puno govorio – a kad bi napokon progovorio, to je radio toliko tiho i mirno da su neki mislili da zvuči sablasno poput kompjuterske hulje HAL-a iz 2001.: Odiseje u svemiru. Iako je Lucas većinu hollywoodskih direktora podrugljivo nazivao „preprodavačima rabljenih auta“, Ladd je imao ono nešto što mu se odmah svidjelo.“
            Kao prvo, on i Ladd govorili su istim jezikom: filmom. Umjesto da izvlači svoje fotografije astronauta ili pokušava objasniti zaplet ili atmosferu, Lucas je s Laddom razgovarao o filmovima koje su obojica voljeli. „Ta sekvenca će biti kao iz The Seahawka“, uzbuđeno je ispričao Laddu, dok će druge scene podsjećati na Captaina Blooda ili Flasha Gordona. „Znao sam točno što on govori“, rekao je Ladd. A i Lucas se sviđao njemu. „Znao sam... na temelju vremena provedenog s njim, da je on dokraja iskrena osoba koja zna što radi.“ Ladd je bio zainteresiran – no u tom trenutku Lucas je još uvijek bio vezan ugovorom i morao je čekati da mu Universal odgovori. Ako Tanen i Universal kažu ne Ratovima zvijezda, Ladd i Fox mogli su ih imati.
            Ladd neće morati dugo čekati. Krajem lipnja Universal je odustao. Iako je Tanenu predloženi budžet bio problem, uglavnom je kritizirao sam prijedlog navodeći da je „imao velikih problema da ga razumije“. Berg je smatrao da možda „oni [direktori u Universalu] psihološki nisu spremni“ investirati u visokobudžetni film prepun specijalnih efekata. No vjerojatnije je da nisu bili spremni investirati u Lucasa, čiji su Američki grafiti prolazili kroz novu montažu i još se nisu počeli prikazivati pa se, po mišljenju mnogih u studiju, činilo da su osuđeni na neuspjeh. Zašto bi, zaboga, poduprli film od 3 milijuna dolara koji radi umjetnički nastrojen redatelj koji je vjerojatno upropastio film s budžetom od 750.000 dolara? Universalov odgovor bio je ne.
            Kad se Universal maknuo s puta, Lucasovi su agenti počeli ozbiljne pregovore s Foxom sredinom srpnja, šaljući ovamo-onamo memorandum sporazuma na 80 stranica. Lucas će dobiti 50.000 dolara da napiše scenarij, 100.000 za svoj redateljski posao, 15.000 za „razvoj“ projekta, a budžet za film iznosio je 3 milijuna dolara. Najvažnija cifra u sporazumu bila je, međutim, ona od 10.000 dolara koje će Lucas primiti po potpisivanju sporazuma. To je bio novac koji će odmah ići u njegov džep – i bio mu je potreban. „Bio sam toliko zaglibio u dugovima“, prisjetio se Lucas. „Zbog toga sam sklopio dogovor.“ Bez njega, rekao je poslije, „ne znam što bih napravio. Možda bih se zaposlio. No zadnja očajnička stvar je 'zaposliti se'. Zaista sam htio zadržati svoj integritet.“
           Sedamnaestoga travnja Lucas je počeo pisati još jedan materijal, ovaj je nosio naslov Ratovi zvijezda. Taj je nacrt sadržavao žestoku borbu u svemiru koju je Lucas htio vidjeti, kao i razrađeniji zaplet koji je u sebi nosio djeliće Flasha Gordona i Kurosawine Skrivene tvrđave. Lucas je u taj materijal ubacio sve što je volio u serijalima subotom ujutro, puno potjera, napetih škripaca, neobičnih stvorenja i općenito silnog junaštva. Iz Skrivene tvrđave posudio je nekoliko ključnih sastavnica radnje – to jest princezu koju kroz neprijateljski teritorij provodi mudar general koji je prošao mnoge bitke, kao i, još važnije, dvije birokratske šeprtlje kako bi poslužile kao humoristički odušak.
            Luke Skywalker pojavio se prvi put, iako je u ovom ranom nacrtu on zapravo stari general koji vodi mladu princezu na planet Aquilae. On i princeza susreću dva svađalački nastrojena birokrata koji su pobjegli iz svemirske tvrđave koja kruži orbitom pa njih četvero putuje do svemirske luke kako bi pronašli pilota koji će ih odvesti na planet Ophuchi. Skywalker – spretan s „lazerskim mačem“ – regrutira i podučava družinu od deset dječaka da postanu ratnici, prije bijega s planeta u ukradenom brodu. Tu je i žestoka borba – uvijek će ondje biti žestoke borbe – zatim potjera kroz polje asteroida pa rušenje na Yavin, planet divovskih dlakavih izvanzemaljaca. Princeza je zarobljena, a Skywalker predvodi napad na zatvor Imperija, bježeći nakon još jedne spektakularne borbe. Zatim slijedi ceremonija dodjele priznanja – uvijek će ondje biti ceremonija dodjele priznanja – na kojoj princeza oktriva „svoju pravu božansku bit.“
            Čak i s četrnaest stranica pisanih rukom taj poprilično živahan nacrt i dalje se Lucasu činio previše „maglovitim“. No ipak ga je uvezao u crnu kožu s The Star Wars tiskanim zlatnom bojom na naslovnici te ga dao agentu Jeffu Bergu da ga odnese u United Artists na pregled. Berg je priznao da ne razumije ni jednu jedinu riječ i zaista nije znao kako bi ga prodavao. Lucas je znao, čak iako je njegov opis bio konfuzan. „[To je] svemirska opera u tradiciji Flasha Gordona i Bucka Rogersa“, objašnjavao je. „To je kombinacija Jamesa Bonda i 2001. – superfantazija, pelerine, mačevi, laserski pištolji i svemirski brodovi koji pucaju jedan na drugoga, sve u tom stilu. Ali to nije šund“, inzistirao je. „Zamišljeno je da to bude uzbudljivi akcijski pustolovni film.“ Kod Lucasa je entuzijazam uvijek nadvladavao jasnoću.
            Sedmog svibnja Berg je odnio Lucasov prijedlog u United Artists, dajući ga u ruke Davidu Chasmanu, istom onom direktoru koji je vjerovao u Američke grafite. Lucas je znao da u nacrtu koji daje Chasmanu ima puno toga što treba shvatiti – uvijek će mu biti teško slike iz svoje glave staviti na papir – stoga je dodao deset stranica ilustracija u pokušaju da dočara izgled i atmosferu koje je imao u glavi: fotografije NASA-inih astronauta, amfibijske tenkove i crteže svemirskih heroja izrezane iz stripova. Chasman je bio zaintrigiran, no upravo je odlazio u Cannes pa je obećao Bergu da će pregledati materijale i uskoro mu se javiti. Trebala su proći tri mučna tjedna da Chasman brzojavi svoj odgovor: Ne.
            Sumorni je Lucas zamolio Berga da pošalje prijedlog Nedu Tanenu u Universal. „Mrzio sam Universal“, rekao je Lucas, „ali morao sam im se obratiti. Dio mog ugovora za snimanje Američkih grafita bio je da sam im prepisao svoj život na sedam godina... Oni su me posjedovali.“ Da stvari budu još gore, Lucas i Tanen još su se natezali oko Grafita, za koje je Tanen tražio novu montažu u trenutku kad je Lucas ponizno došao u studio s prijedlogom za svoj idući film. „To je bilo usred Nedova najgnjevnijeg razdoblja“, rekao je Lucasov odvjetnik Tom Pollock. „Nije bio predan entuzijastično.“ Berg je ipak Tanenu pokorno poslao prijedlog početkom lipnja, obećavajući da film može biti napravljen s malo sredstava. Lucas ga je preko volje opisao kao „ideju od 6 milijuna dolara koju ću realizirati za 3 milijuna.“ Poput Chasmana prije njega, Tanen je uzeo mapu od Berga i obećao da će se ubrzo javiti.
            Čak i dok je Tanen mozgao, Berg je počeo neformalne razgovore s 20th Century Foxom i novim potpredsjednikom studija za kreativne poslove, Alanom Laddom mlađim. „Laddie“, kako su ga gotovo svi zvali, bio je sin glumca Alana Ladda. Šoubiznis mu je bio u krvi i imao je intuitivan osjećaj za komercijalne hitove, kao što je i cijenio talent, koliko god osebujan bio. Nedavno je spasio scenarista i redatelja Mela Brooksa iz uspaničenog Warner Bros.-a nakon što je studio izgubio vjeru u još neprikazana Vruća sedla, a Berg je smatrao da bi Ladd mogao cijeniti talent i muke njegova klijenta koji je još uvijek vodio sličnu bitku oko kreativnosti s Universalom zbog još neprikazanih Američkih grafita. Na poslijepodnevnom piću Berg je predložio Laddu da mu pokaže Grafite te je poslao prokrijumčareni primjerak u njegov ured. „Pogledao sam ga u Foxu u devet ujutro, apsolutno me oborio s nogu“, prisjetio se Ladd. „Tada sam jednostavno rekao Jeffu [Bergu] da želim upoznati Georgea i čuti više o idejama na kojima radi.“
            Lucas je odletio u Los Angeles jedva čekajući razgovor. Više od bilo kojeg drugog studija u to doba Fox je izgledao kao da zna što napraviti sa znanstvenom fantastikom. Godine 1968. počeo je prikazivati vrlo popularan Planet majmuna, koji je postao serijal od pet filmova. Osim Planeta majmuna Foxu je ipak trebao još neki hit. Nakon 1971. i odlaska mogula Darryla F. Zanucka, koji je držao kormilo kompanije od 1935., studio je bio pod vodstvom Dennisa Stanfilla, nekadašnjeg izvršnog direktora u Lehman Brothersu. Više računovođa nego inovator, Stanfill je ipak bio dovoljno iskusan da slijedi trend kad ga uoči; uz to što je proveo Planet majmuna kroz nekoliko njegovih nastavaka, uspješno je unovčio modu filmova katastrofe distribuirajući naslove poput Paklenog tornja i Posejdonove avanture. No studio je ipak brzo gubio novac, a moral je bio nizak. „Bilo je deprimantno“, rekao je jedan Foxov direktor. „Vrlo demoralizirajuće mjesto da svakoga dana onamo odlazite na posao.“
            Lucas se zasigurno prisjećao dana prije šest godina kad je ušetao u praktički napušteno Warnerovo zdanje. Ondje je pronašao Coppolu, velikog brata koji je pružao potporu, ali i bio burne naravi, koji će poticati, nadahnjivati i izazivati bijes kod Lucasa dok se ovaj bude probijao kao mladi filmaš. Sada će u Foxu naići na Ladda, svog idućeg starijeg brata, zagovornika i branitelja koji će ga provesti kroz sljedeću etapu njegove karijere. Za razliku od Coppole, u suzdržanom Laddu bilo je malo bombastičnoga, zbog čega su on i jednako sputani Lucas svojim temperamentima dobro odgovarali jedan drugom. „On i ja zajedno nismo ni pola nekog ekstrovertnog čovjeka“, primijetio je Ladd. Poput Lucasa ni Ladd nije puno govorio – a kad bi napokon progovorio, to je radio toliko tiho i mirno da su neki mislili da zvuči sablasno poput kompjuterske hulje HAL-a iz 2001.: Odiseje u svemiru. Iako je Lucas većinu hollywoodskih direktora podrugljivo nazivao „preprodavačima rabljenih auta“, Ladd je imao ono nešto što mu se odmah svidjelo.“
            Kao prvo, on i Ladd govorili su istim jezikom: filmom. Umjesto da izvlači svoje fotografije astronauta ili pokušava objasniti zaplet ili atmosferu, Lucas je s Laddom razgovarao o filmovima koje su obojica voljeli. „Ta sekvenca će biti kao iz The Seahawka“, uzbuđeno je ispričao Laddu, dok će druge scene podsjećati na Captaina Blooda ili Flasha Gordona. „Znao sam točno što on govori“, rekao je Ladd. A i Lucas se sviđao njemu. „Znao sam... na temelju vremena provedenog s njim, da je on dokraja iskrena osoba koja zna što radi.“ Ladd je bio zainteresiran – no u tom trenutku Lucas je još uvijek bio vezan ugovorom i morao je čekati da mu Universal odgovori. Ako Tanen i Universal kažu ne Ratovima zvijezda, Ladd i Fox mogli su ih imati.
            Ladd neće morati dugo čekati. Krajem lipnja Universal je odustao. Iako je Tanenu predloženi budžet bio problem, uglavnom je kritizirao sam prijedlog navodeći da je „imao velikih problema da ga razumije“. Berg je smatrao da možda „oni [direktori u Universalu] psihološki nisu spremni“ investirati u visokobudžetni film prepun specijalnih efekata. No vjerojatnije je da nisu bili spremni investirati u Lucasa, čiji su Američki grafiti prolazili kroz novu montažu i još se nisu počeli prikazivati pa se, po mišljenju mnogih u studiju, činilo da su osuđeni na neuspjeh. Zašto bi, zaboga, poduprli film od 3 milijuna dolara koji radi umjetnički nastrojen redatelj koji je vjerojatno upropastio film s budžetom od 750.000 dolara? Universalov odgovor bio je ne.
            Kad se Universal maknuo s puta, Lucasovi su agenti počeli ozbiljne pregovore s Foxom sredinom srpnja, šaljući ovamo-onamo memorandum sporazuma na 80 stranica. Lucas će dobiti 50.000 dolara da napiše scenarij, 100.000 za svoj redateljski posao, 15.000 za „razvoj“ projekta, a budžet za film iznosio je 3 milijuna dolara. Najvažnija cifra u sporazumu bila je, međutim, ona od 10.000 dolara koje će Lucas primiti po potpisivanju sporazuma. To je bio novac koji će odmah ići u njegov džep – i bio mu je potreban. „Bio sam toliko zaglibio u dugovima“, prisjetio se Lucas. „Zbog toga sam sklopio dogovor.“ Bez njega, rekao je poslije, „ne znam što bih napravio. Možda bih se zaposlio. No zadnja očajnička stvar je 'zaposliti se'. Zaista sam htio zadržati svoj integritet.“

            

Nema komentara:

Objavi komentar