Kate Mitchell: OKOVANO SRCE

Nije mogao razmišljati. Ništa mu nije bilo važno, ni taj trenutak, ni prošlost ni budućnost, ništa osim činjenice da je ona pored njega, da je na mjestu koje je samo nju čekalo.

Odmaknuo se i spustio je usne na njezine. Zajecala je od strasti koja ju je obuzela. Poznavao je njezino tijelo, svaku njegovu reakciju. Željela ga je onoliko koliko i on nju. Morao je ugasiti plamen koji je mjesecima tinjao u njemu.

Nitko osim nje to nije mogao učiniti. Samo je ona mogla izazvati to ludilo u njemu, tijelo mu pretvoriti u vulkan, zamutiti um i samo uz nju je izgarao od sreće.

– Budi moja. – Joško je prošaputao pod naletom strasti. – Samo moja. – posesivnost je govorila iz njegove nutrine.

Lenka ništa nije rekla. Prepustila se poljupcima, čaroliji trenutka. Opet je bila sigurna u njegovim rukama, osjetila kako se tope njezine barijere, oslobađaju se zatomljeni osjećaji koje je

skrivala u sebi.

Kate Mitchell: Okovano srce, Profil, 2015.

Prepustio se njezinim rukama, ne odajući koliko je prošlih mjeseci sanjao kako ga dodiruju. Svaki dodir njezinih ruku vodio je u blaženstvo kakvo je uzalud tražio negdje daleko od nje.

Vrijeme je stalo u kovitlacu osjećaja. Milovao je svaki milimetar njezina tijela, vodio je prema vratima raja. Kad su zajedno doživjeli najljepšu životnu ekstazu, vrijeme je stalo, samo su osjećaji tekli.

Gledajući njezino lice u ekstazi vidio je ono što prije nije, vidio je koliko ga voli. Djela, riječi, sve je to bilo nevažno prema tom izrazu lica. Ono je sve reklo. Povjerenje koje je osjetio još je više pojačao njegovo uzbuđenje i predao joj se bez ostatka.

Kad im je disanje postalo mirnije, Lenka nije imala snage pogledati prema Jošku. Ugrizla se za usnu. Pobogu, što je to učinila?

Kate Mitchell: Okovano srce, Profil, 2015.