ČITATELJICA U POTRAZI ZA SRETNIM ZAVRŠETKOM ulomak o izdavačkoj kući Penguin

-
Oduvijek je bila slaba na džepna izdanja. Jedna od njezinih najdražih priča bila je o tome kako je osnovana kompanija Penguin. Osnivaču Penguin knjiga, izvjesnom Allenu Laneu, ideja je sinula
dok je bio na putovanju i nije imao ništa za čitanje. Na kiosku su prodavali samo novine te jeftine ljubavne i detektivske romane. Allen Lane maštao je o kvalitetnim književnim djelima u jednostavnim, jeftinim izdanjima koja ne bi bila skuplja od kutije cigareta i koja bi se mogla kupiti svagdje gdje su se prodavale cigarete.

Sara je to oduvijek smatrala fantastičnom idejom te mislila da je tužno što su danas, čak i sa svim tim porezima na duhan, knjige skuplje od kutije cigareta. Nasmiješila se samoj sebi. Možda bi trebala uvesti fiksne cijene na svoj asortiman. Nije, doduše, znala koliko koštaju cigarete u SAD-u. Kada je malo bolje razmislila, nije znala ni koliko koštaju u Švedskoj.
Prve Penguinove knjige izašle su u ljeto 1935., a među njima su bile knjige Ernesta Hemingwayja, Andréa Mauroisa i Agathe Christie. Razlikovale su se bojama korica. Narančasta za beletristiku, plava za biografije, a zelena za krimiće. U to vrijeme koštale su šest penija. Jednako kao kutija cigareta.

Osim toga – a bio je to i razlog što je Sara sada stajala i razmišljala o povijesti Penguin – bila je to izdavačka kuća koja je osnovala Armed Forces Book Club, šireći tako radost čitanja među vojnicima i zabavljajući ih dok su daleko od kući, obitelji i prijatelja.
Najbolje je bilo to što su se manja džepna izdanja lako mogla ugurati u džepove na uniformama. “To se najviše cijenilo u vojnim logorima”, navodilo se u priči o povijesti kompanije, a Sari je ta
rečenica uvijek bila posebno tužna.

No, to je govorilo o snazi knjiga. Nisu mogle ukloniti bol gubitka voljene osobe u ratu, donijeti mir svijetu ili nešto slično. Sara je zaista vjerovala da je i u ratu i u miru jedan od ključnih problema upravo dosada koja postupno, ali nemilosrdno iscrpljuje ljude. Ne djeluje na neki dramatičan način, ali polagano iz njih siše energiju i volju za životom.

A što je u tom slučaju bolje od knjige? I to knjige koja stane u džep jakne.


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

-
Slika
O MENI (neslužbeno) Kad mi netko postavi pitanje tko sam ja, često automatski nabrojim uloge: majka, supruga, sestra.  Kći sam bila, a sada više nisam. Kada si sama postavim to pitanje, zatreperi mi usna od radosti i vidim sebe kao onu koja se vječito – igra. I kako mi je tek sada ugodno u ženskom tijelu, vidim se kao curicu koja skače i pleše po livadi. Toliko odskakujem da se katkada teško vratim na zemlju (mislim i na planet i na tlo). Zaigrana i radosna! To sam ja... Hvala lijepa na pitanju. Ja sam planina. Često tu rečenicu ponavljam sebi i svojima jer kad naiđu takozvane nedaće, imam osjećaj da se sva nekako raširim, zauzmem više mjesta i ukopam (mentalno). Osjećam da me šiba vjetar i kiša, ali se ne mičem. Pred očima mi se pojavi velika zelena planina koja stoji sama usred ravnice. Otkad znam za sebe je tako. Ja sam planina! Onog dana kada sam spoznala da si ono što jedeš, nije mi bila želja da budem svinja ili ovca (sa svim njihovim karakteristikama). Nemam ništa
Pročitajte više

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

-
Slika
Kako je počelo – Sve san im uredila. Sve! Namazala parkete, uredila kužinu i na kraju banj. A onda me uvatilo – opisivala je moja mama kako je išla mene rodit. – Puka mi je vodenjak u friško uređenom banju! Baka je odma dobila proliv. Svako pet minuti trčala je u zahod od straja. Moj budući tata za to je vrime bija u vojsci. A oni koji me triba odvest da se rodin, Mate, muž moje tete Tajde, po običaju je popija koju čašu više. – Pij, Mate, pij! – govorila mu je moja baka dok mu je nalivala litru jake kafe. Kad su u Matu ulili dovoljno da više nije vidija duplo, svi su se uputili u rodilište u biloj „bubi“. – Ajde, Mate, učini još koji krug prije nego me ostavite – priča mama kako mu je tada rekla. Onda je Mate kružija i plaka jer on inače plače u svim situacijama. – Nije njemu problem pustit suzu – to svi govore. A onda su je ostavili u bolnici. Zapravo nas, samo još uvik u jednon komadu. Još mi je neugodno kad je slušan kako me rađala. A ne pita ona mene kako je m
Pročitajte više

Anna Todd: POSLIJE SVEGA: PAD

-
Slika
Tessa – Tata? Ne, ovaj č ovjek nikako ne mo ž e biti moj otac, unato č tim poznatim sme đ im o č ima koje i dalje zure u mene. – Tessie – glas mu je dublji nego š to pamtim iz djetinjstva. Hardin se okre ć e k meni, strijelja me pogledom, pa se opet zagleda u mog oca. Moj otac. Ovdje, u ovom groznom kvartu, u prljavoj odje ć i. – Tessie? Jesi to stvarno ti – pita. Stojim kao smrznuta. Ne mogu se sjetiti ni jedne rije č i koju bih uputila ovom pijancu s licem moga oca. Hardin mi stavlja ruku na rame kako bi me potaknuo na nekakvu reakciju. – Tessa... Koraknem bli ž e strancu, a on se nasmije š i. Sme đ a brada pro š arana mu je sjedinama; zubi mu nisu onako bijeli i č isti kakvih se sje ć am... kako se samo pretvorio u ovo? Svaka nada da ć e moj otac promijeniti svoj ž ivot onako kako je to u č inio Ken upravo nestaje, a spoznaja da ovaj č ovjek zaista jest moj otac boli me vi š e nego š to bi trebala. – Ja sam – za č ujem, i nakon kratkog trenutka
Pročitajte više