utorak, 7. travnja 2015.

INTERVJU: Ivana Petrušić: Hranom trebamo poticati duhovni rast i razvoj

Ivana Petrušić: Hranom trebamo poticati duhovni rast i razvoj 

U knjizi „40 dana“, objavljenoj u prvim danima proljeća, Ivana Petrušić opisuje proces usmjeren na mentalno, tjelesno i duševno blagostanje, koji se sastoji od posebnog načina prehrane, vježbi i rituala za njegu tijela. Cijeli postupak traje 40 dana, koliko je hrani potrebno da postane svijest. Opisani postupci koji se temelje na ajurvedskim principima navode nas da razmislimo o vodi koju pijemo, o svom odnosu prema hrani te o disanju, kretanju pa i o vlastitim mislima.
Ivana Petrušić fizioterapeutkinja je i savjetnica je za prehranu u Ajurvedskom centru Somalata, prvom centru ajurvede na ovim područjima i suradnica Londonskog koledža ajurvede.
*  U svojoj knjizi opisujete cjeloviti proces probave u kojem hrana postaje svijest i upozoravate na utjecaj emocija pri pripremanju i konzumiranju hrane. U čemu suvremeni čovjek najviše griješi i kako može popraviti svoj odnos prema hrani?
-  U našem suvremenom društvu hrana je postala sveprisutna. Niti jedan važniji socijalni ili kulturni događaj ne prolazi bez jedenja. Običaj je da se uz konzumiranje hrane život slavi u svim svojim aspektima (rođenje, sprovodi). Hrana tako postaje odgovor na sva naša pitanja. Kada nema odgovora, postaje utjeha....
Osim toga, vlada sveopća pojava "nedostatka vremena". Vrijeme nam nedostaje dok smo zdravi, a kada se razbolimo tada se ovaj aspekt mijenja i nalazimo vrijeme za koje smo mislili da ga nema.... ono je uvijek tu ali se naša percepcija promijenila. Stoga ću reći, zbog percepcije o nedostatku vremena mijenja se odnos prema jedenju (brza hrana, jedenje s nogu, jedenje po restoranima) i osigurali smo si sva moguća mjesta gdje nešto možemo pojesti. Bez obzira na to koliko smo tužni, jadni, ljuti, ekscitirani... prihvaćamo hranu koja nam je doslovno na svakom uglu. Sve smo podredili konzumaciji, ali hrani i jedenju nismo osigurali ključni element. MIR!
Hrana je društveni fenomen za koji se misli da hrani fizičko-emotivno tijelo i postala je sama sebi svrha. Međutim, ona ima još jednu komponentu koja je u konačnici jedina bitna; da, ona doista hrani fizičko-emotivno tijelo da bi ono što duže služilo svojoj svrsi - a to je duhovni rast i razvoj. Samospoznaja. Jer samo dok smo u fizičkom tijelu, možemo spoznati istinu....
Na hranu koju jedemo utječe sve: onaj koji je sadi, koji se brine o njoj, koji je bere i prerađuje, koji je prodaje i kuha... i na koncu onaj koji je jede. Dok ne dođe do stola, hrana je već napunjena mentalno-emotivnim nabojima svih onih koji su njome manipulirali. Stoga je prije jedenja ključno sjetiti se cijelog procesa proizvodnje hrane i svih koji su u to uključeni, zahvaliti im i blagosloviti hranu. Time će se anulirati svi negativni utjecaji da bi hrana doista postala hraniteljica i održavačica života.

*  Osnovu jelovnika koji preporučujete čini maslo, đumbir, mungo grah i basmati riža. Prema vašim iskustvima, kako se u našem podneblju prihvaćaju ajurvedske preporuke? 
- Ove namjernice pripadaju vrsti hrane koja je i inače u prošlosti bila prisutna na ovim područjima. Naše su bake same proizvodile maslac i iz njega radile maslo pa smo često puta u djetinjstvu mnogi od nas dobili kajganu na maslu. Đumbir po svojoj ljutini podsjeća na hren koji će se u ovo vrijeme mnogima naći na trpezi. Prehrana se neizostavno sastojala od raznih variva sa grahoricama (u koje spada i mungo grah), u koje se radi mirisa dodavalo neko suho rebarce.
Uvođenjem ove vrste hrane kao i nezaobilaznih začina ljudi sve više postaju svjesni da mogu proširiti svoju lepezu jela i stvoriti vrlo ukusno i drugačije jelo koje neće trebati tako štetne pojačivače okusa. Poslije jela se neće osjećati kao da su se najeli kamenja i da moraju prileći da bi probavili hranu. U početku su sve ove namjernice ljudima neobične, egzotične i intenzivne, ali se s vremenom naviknu na okuse koji tada postaju nezaobilazni dijelovi svakodnevnih obroka.

*  Vježbe koje preporučujete nisu zahtjevne i vrlo su praktične, ali dosta su različite od dominantnog zapadnjačkog pristupa, fitnesa i teretane. Ipak, uvjerili ste se da su djelotvorne. Koliko je dugo vama trebalo da postanu navika?
- Cilj ovih vježbi je pojačati aktivnu hiperemiju (prokrvljenost) onih područja na kojima se najviše deponira masno tkivo (natkoljenice, guza, trbuh, leđa, nadlaktice). Kako mi je struka dobro poznavanje anatomije mišića, znala sam koji su pokreti ključni da bi se djelovalo na ciljano područje. Skakala sam svakodnevno, nekada više nekada manje i nakon četrdesatak dana vježbe su postale automatske. Svaka radnja, pa i afirmativna, ako se ponavlja četrdeset dana prelazi u automatizam.
Danas i djelujem na taj način da mi je dovoljno da na putu iz kuhinje prema nekamo prođem pored ogledala i odmah počnem skakati. U trenutku kada primijetite kako se tijelo mijenja, sigurno ćete ustrajati na tom putu. Pojavit će se struk kojeg niste znali da imate, guza će se formirati i bolje sjediti na svome mjestu, a grudi će ljepše stajati čak i bez grudnjaka.
Ponekad si upalim i neki glazbeni program, žestoko skačem i plešem po kući. Nekada mi se ukućani smiju, ali češće se pridruže. Kućom se ori pjesma, ples i veselje, a ja dobijem svoje... finu guzu u onoj suknji! Svakom njegovo!

* Masaža suhim ljekovitim prahom, znojenje i uljenje toplim sezamovim uljem prije spavanja jedina je kozmetika koja se preporučuje u razdoblju detoksikacije. Zašto?
- Koža je najveći organ u tijelu i ključna u procesu disanja i uklanjanja toksina iz tijela (znojenje). Ona je zbog svoje površine najveća poveznica tijela i okoline. Svojim receptorima prima informacije izvana i adekvatno reagira na podražaje (hladnoća, toplina, ugoda, bol). Jednako tako odgovara i na unutrašnje mentalno-emotivne doživljaje (ježenje od ljepote). Osim toga, koža najbenignije reagira raznim osipima kada se povisi razina otrova u krvi. Priroda bolesti kod zdravog i jakog organizma je da energiju bolesti izbacuje na površinu, iz dubljih struktura prema van. Određene ljekovite supstance možemo aplicirati na razne načine (peroralno, rektalno, kutano) i oni će se nakon nekog vremena naći u krvotoku.
Stoga je nužno u ovom procesu detoksikacije skupljati toksine u svim smjerovima. a da pritom supstance koje se koriste budu na tom tragu, tj. da detoksiciraju i rasterećuju tijelo. Bez obzira što na raznim kremema piše da nisu toksične i da su sigurne za ljudsku uporabu, sigurno se neće dogoditi da je namažete na kruh i pojedete. Imajte na umu da u ovom procesu uljenja, samomasaže, znojenja i detoksikacije na kožu stavljate samo ono što biste stavili u usta!

* Među receptima koje navodite su i gusta juha od mrkve i turmašice mame Slavice. Kako ste recepte iz kontinentalnog podneblja prilagodili ajurvedskim principima?  
- Ajurvedski principi su univerzalni, bezvremenski i bazirani na iskustvu. Svaka namjernica bez obzira na podneblje ima svoj okus (slatko, kiselo, slano, ljuto, gorko, trpko); ima svoje energetsko djelovanje (grije ili hladi); svoju kvalitetu (masno-suho, glatko-hrapavo, bistro-mutno, oštro-neizraženo, grije-hladi, itd.); i svoj postprobavni okus (slatko, kiselo, ljuto). To znači da je sve što raste na našim područjima obuhvaćeno ovim zakonitostima. Otprilike znamo da sva hrana koja je bjelkaste boje (žitarice, mliječni proizvodi, govedina, riba) ima slatkasti okus, a po kvaliteti hladi. Pošto je jedemo i zimi, kada je hladno i slabija nam je probavna vatra, nužno ju je malo ublažiti tj. potrebno ju je "zapaliti". Pa tako, kada preko zime pravim sirnicu, jer je moji jako vole i ne mogu dočekati toplije vrijeme, jedemo je samo za ručak (nikada navečer) i obavezno uz puno luka i dobro popaprenu. Sir tako promijeni svoju kvalitetu jer ga je ljutina učini lakše probavljivim.
Što se tiče kolača, izbjegavam (što ne znači da nikada ne jedem) one koji se pripremaju od mlijeka, jaja i brašna jer su mlijeko i jaja loša i nekompatibilna kombinacija (kao i mlijeko-riba, mlijeko-banana). Kolači koji su na našim područjima nastali pod turskim utjecajem puno su prihvatljiviji (hurmašice, baklave, tulumbe, tufahije). Bijelo brašno zamijenite cjelovitim, a dio orašastim plodovima, bijeli šećer zamijenite onim od šećerne trske, umjesto ulja stavite maslo i kada uz to dodate kriške limuna i đumbira dobiti ćete fini slatki zalogajčić kojeg će tijelo radosno provariti i pretvoriti u energiju! U slast!


Nema komentara:

Objavi komentar