Najbolje antiutopije


Svi smo čuli za znanstvenofantastični roman 1984. Georgea Orwella, mnogi od nas strahovali su od Eloija iz Vremenskog stroja H. G. Wellsa i imali noćne more od požara iz romana Fahrenheit 451 Raya Bradburyja. Današnji klinci pak umjesto Gospodara muha Williama Goldinga gutaju Igre gladi Suzanne Collins, koje zadnjih par godina haraju i kinima. Antiutopija nije nov žanr u književnosti: pronalazimo je već u četvrtom, nešto slabije poznatom dijelu Gulliverovih putovanja, a od tada je u ovom zanimljivom žanru nastao cijeli niz odličnih romana o nimalo blistavoj budućnosti. Donosimo one koje su nam najdraži.

Jack London, The Iron Heel (1908.)
Londona domaća publika odlično poznaje kao autora Zova divljine, dok ga Amerikanci pamte i kao izvrsna novinara. Malo tko zna da je London napisao i antiutopiju u kojoj u SAD-u na vlast dolazi tiranski nastrojena korporativna oligarhija. Iako je gotovo stotinu godina star, ovaj roman dobro podnosi starenje jer se ne bavi puno tehnologijom nego društvom i politikom.

John Wyndham, The Chrysalids (1955.)
U mračnoj budućnosti britanskog pisca Johna Wyndhama, čija nam je mašta donijela cijeli niz dobrih antiutopijskih romana, ljudi se u postnuklearnom svijetu sve učestalije rađaju s mutacijama i deformacijama, a vlada ima pravo pogubiti sve one koji nisu dovoljno „čisti“.

Richard Bachman, Trkač (1982.)
Budućnost u kojoj su gledanost i reality emisije najvažnije na svijetu na prvu loptu možda ne zvuči tako loše, no kad istu zamišlja i ispisuje majstor horora Stephen King, onda je to nešto sasvim drugo. Čak i kad je pod pseudonimom. Ovo je jedan od Kingovih najboljih romana, a možda ste gledali i istoimeni film, u kojem je glavnu ulogu glumio Arnold Schwarzenegger. Roman je, naravno, tisuću puta bolji.

William Gibson, Neuromancer (1984.)
Jedan od rijetkih romana u povijesti koji je osvojio tri najprestižnije SF nagrade – Nebulu, nagradu Hugo i nagradu Philip K. Dick – prvijenac je oca cyperpunka, Williama Gibsona, u kojem hakeri ruše moćnika uz pomoć virutalne stvarnosti, snalažljivosti i sreće. Svijet je to gdje je genetski inženjering, kao i nevjerojatno siromaštvo, uobičajena pojava jer su korporacije i njihova utrka za profitom moćnije od država.

P. D. James, Djeca čovječanstva (1992.)
Britanska autorica koju većina čitatelja poznaje kao nasljednicu Agathe Christie povremeno zna zaviriti i u druge žanrove. Tako je napisala nevjerojatan roman u kojem se čovječanstvo suočava s izumiranjem jer nitko više ne može imati djecu. Film s Cliveom Owenom i Julianne Moore je prekrasan, ali znatno različit od knjige, koju od srca preporučamo.

James Dashner, Labirint: Nemogući bijeg (2009.)
Prvi dio besteler serijala Trkač u labirintu Amerikanca Jamesa Dashnera smješten je u budućnost u kojoj skupina dječaka živi u središtu golemog labirinta kojim po noći kruže opaka, pužolika stvorenja. Jedan od dječaka, Thomas, odbija prihvatiti da je to sve što život pruža i bori se za svoju slobodu i izlazak iz labirinta, u čijem se srcu jednoga dana probudio bez ikakvih sjećanja. Za točno mjesec dana u kina stiže film snimljen po ovom napetom romanu, a vas će, kad dođete s mora, planina i putovanja, prevedeni roman dočekati u knjižarama – početkom rujna!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ivana Petrušić: 40 dana, Vodič do mentalnog, tjelesnog i duševnog blagostanja

Tisja Kljaković Braić: U MALU JE UŠA ĐAVA

Anna Todd: POSLIJE SVEGA: PAD